Kostimi kakve danas vidimo nekada nisu postojali i plesačice su bile poprilično pokrivene. Dolaskom modernih vremena i utjecajem turista i komercijalizacije, kostimi poprimaju današnji izgled.
1920-ih godina Badia Masabni, vlasnica prvog egipatskog glazbenog kasina (Casino Badia), kreirala je novi model, potaknuta potrebom za privlačenjem što većeg broja turista. Ona je začetnik ideje o dvodjelnom kostimu. 30-ih godina kostim dobija ime “bedlah” što znači uniforma, a karakteriziraju ga suknja i grudnjak ukrašeni perlama i novčićima. Ovo i jest najčešći oblik kostima orijentalnog plesa.
Mnoge plesačice, u želji da sakriju neke nesavršenosti, a vole nositi “bedlah”, oblače prozirni body koji pokriva torzo. Isto su radile egipatske trbušne plesačice u filmovima iz zlatnog doba egipatske kinematografije. Tako su, Samia Gamal, Naima Akef, Taheya Karioka i Nagwa Fouad uvijek nosile prozirni body. Iako, nisu ih nosile zbog estetike ili prikrivanja nedostataka, već zato što su egipatski zakoni zabranjivali plesačicama da pokazuju golu kožu torza.
Egipatski kostim
Egipatski kostim karakterizira najčešće uska suknja, često sirena kroja, a ako je široka onda je to puni krug. Suknje imaju jedan ili dva proreza zbog lakšeg kretanja. Kostimi se ukrašavaju različitim nakitom. Od 1950-ih u Egiptu je zabranjeno plesati otkrivenog pupka pa plesačice osmišljavaju dodatak kojim ga prekrivaju.
Turski kostim
Turski kostim karakterizira veća nakićenost od egipatskog s mnoštvom ukrasa, perli, novčića, dukata, blještavog kamenja. Duboki izrezi na suknjama i nošenje nisko na kukovima odaje veću izazovnost kroja.
Ponekad je teško razlikovati ova dva kostima, posebno stoga što kod oba stila postoje kostimi koji se ukrašavaju resama. Ali ipak, razlike postoje jer kod turskog resice na pojasu čine znak “V” i na gornjem dijelu postoji više resa nego kod egipatskog.
TRIBAL
Tribal kostimi najrazličitiji su od svih, kao i sam ples. Grudnjaci i pojasevi se često ukrašavaju ogledalcima, ali i svim ostalim ukrasima. Suknje su najčešće široke i sliče romskima. Karakteristika tribal kostima jest njihova unikatnost, jer nijedna plesačica čak i ona koja pleše u grupi, nema identično ukrašen kostim kao ostale.
Melaya
Melaya leff kostim čini uska kratka haljinica prepuna volana na kraju suknje i na rukavima. Materijal koji se koristi je lagan i svjetlucav, a neizostavan dio je vuneni šal, u osnovi crn, ali našiven i ukrašen dukatima u boji. Plesačice plešu u štiklama.
Shaabi
Shaabi kostimi nemaju određenih pravila kakvi moraju biti i odabir odjeće je na plesačicama. Danas se najčešće pleše moderan, street shaabi; u trapericama i kratkoj top majici. Preko hlača plesačice vežu i marame sa dukatima. Može se plesati i u dugim uskim haljinama.
FaLlahi
Fallahi kostimi su tradicionalne duge haljine galabeye koje pokrivaju cijelo tijelo. Glava je pokrivena velom, ali lica su otkrivena.
ROMSKI
Romski kostimi razlikuju se od zemlje do zemlje i od plesačice do plesačice, baš kao i same podvrste ovoga plesa, no svi su bogati bojom, materijalom, volanima, čipkom i ukrasima, cvijećem i dukatima. Većinom se nose duge suknje, ali često se mogu vidjeti i dimije (shalvare).
Saidi
Saidi kostim čini duga svjetlucava haljina do gležnja, ravnog ili jako uskog kroja sa zvonastim rukavima. Oko struka se veže marama s dukatima te se i kosa ukrašava maramom.