Vjerujem kako nema zaljubljenika u orijentalni ples koji nije čuo za Salomin ples sa sedam velova. Tko je uopće bila Saloma?
Povijesni zapisi pamte ju kao pokćerku kralja Heroda Antipe i o njenom se plesu govori u Evanđelju po Mateju i Marku. Navodno je plesala na njegovom rođendanu i skidala veo po veo sa sebe te je toliko opčinila Heroda da joj je on obećao ispuniti svaku želju. Na nagovor majke zatražila je kao dar glavu Ivana Krstitelja na pladnju!
Iako u evanđeljima ne postoje detalji njenog plesa već samo spomen kako je plesala pred kraljem, očito je i to bilo sasvim dovoljno da iz tih nekoliko činjenica nastane legenda.
Zašto baš glava Ivana Krstitelja? Po nekima, razlog je njegova kritika upućena Salominoj majci Herodijadi zbog vjenčanja s rođakom svog još živućeg supruga, a po nekima, razlog je bijes odbijene žene jer je bila zaljubljena u Ivana Krstitelja.
Potom dolazimo do pitanja, tko je uopće stvorio takvu priču i otkud priča o plesu sa sedam velova?
Odgovor možda leži u jednom mitu koji je nastao davno prije , a bio je to mit o Ištar, božici ljubavi, koja je zbog ogromne ljubavi prema suprugu odlučila nakon njegove smrti otići u podzemlje i vratiti ga u život. Obukla je najljepšu odjeću, zavezala za pojas sedam velova i krenula u podzemlje. Međutim, da bi ušla u podzemlje, morala je proći kroz sedam vrata, pred svakim zavodnički plesati te odbacivati jedan po jedan veo. Na zadnjim je vratima odbacila i posljednji, te ostala gola.
Međutim, i ova priča ima posve drugačiju pozadinu jer originalna verzija ne spominje odbacivanje velova već nakita kojim se Ištar okitila. Velovi i Salomin ples verzija su iz 19. stoljeća, a za što su zaslužni umjetnici orijentalizma, novog pravca u umjetnosti.
Od toga doba maštu ljudi golica priča o zavodljivom Salominom plesu 7 velova.
Interes za ovu legendu stvorila je i neka remek djela. Tako je Oscar Wilde napisao dramu i prema njegovoj varijanti Salome je bila ona koja se zaljubila u Ivana Krstitelja, a koji ju je odbio, te mu se osvetila zatraživši njegovu glavu.
Salome je bila inspiracija i slikarima. Naslikali su je Tizian, Gustave Moreau, Gustav Klimt i Aubrey Beardsley.
Potom, i sam Richard Strauss piše istoimenu operu, često izvođenu po najvećim svjetskim opernim kućama.